Mladen Jergović

Jedan dan nakon što je FIA objavila definitivnu startnu listu Formule 1 za 2010. vrijeme je da se oglasim s pričom o ekipi koja nije na toj listi, ekipi USF1, koje sam (još uvijek) član.

Možda najčudnija godina u povijesti Formule 1 je – srećom ili nesrećom, ovisno kako gledate – za nama. Dobili smo jednog od neuvjerljivijih svjetskih prvaka, sport se gotovo utopio u vlastitoj gluposti, egocentrizmu i sklonosti nepotrebnim skandalima, sezonu je označio krah velikih favorita i uzlet malih, jedan je vanzemaljac otišao, ali drugi se vraća, i – možda najvažnije od svega – postavljena je scena za nešto što sada liči na jednu od najuzbudljivijih sezona ikada.

Kada je vozač prestar za nastupe u Formuli 1? Ovo je pitanje, naravno, aktualno ovih dana, jer Michael Schumacher napunit će 3. siječnja 41 godinu. Za većinu profesija današnjeg vremena reklo bi se da je čovjek u najboljim godinama, u punoj životnoj snazi, no za Formulu 1, osobito u vremenu kada ozbiljna trkačka karijera počinje u srednjim tinejdžerskim godinama (a u Formulu 1 se aspirira ući i prije navršene dvadesete) ovo je već prilično poodmaklo doba.

Moj nedavni boravak u sjedištu ekipe USF1 u Charlotteu (Sjeverna Karolina) bio je dobar iz dva razloga: uvjerio me u pravo stanje napretka ove (sada i "moje") ekipe, i ponovno je – ukoliko je to bilo potrebno i moguće – razbuktao moju strast za Formulom 1.

Je li odlazak velikih proizvođača automobila iz Formule 1 jako loša stvar za ovaj sport? Odgovor na ovo pitanje nije baš jednostavan.